Tekst piše: Aleksandar - Aco Rističević
Kao što već pisasmo u tekstu o digitalnom vremenu i koncentraciji ( koje možete pročitati na ovom LINKU ) današnji čovjek je sve manje fokusiran na obavljanje zadataka, iz razloga što ima previše distrakcija, tj ometajućih faktora. Po mnogim psihološkim istraživanjima čovjek se odlučuje skrolovanje (listanje) kratkih snimaka, poznatijih kao ''rils'' i ''šort'' , jer je dokazano da sadržaji do jedne minute predstavljaju ono što je namjenjeno za široke mase, ali ni toliko ne opstaje pažnja, nego se čak navodi da ona iznosi i po samo 8 sekundi.
Čovjekova koncentracija je na nivou ribice.
Brejn rot (engl. Brain rot) - Truljenje mozga
Ovaj izraz je sve češći među teoretiračima medija i psihologa iz cijelog svijeta, a izraz je prvi put nastao u Oksfordu, kao opis za naše svakodnevne navike kojima tragamo za malim impulsima zadovoljstva, listajući onlajn sadržaje, lošeg kvaliteta.
Šta je truljenje mozga zapravo?
Kako navodi ovaj izvor truljenje mozga se definiše kao mentalno i intelektualno stanje čovjeka, nastalo kao rezultat prekomjernog konzumiranja nekvalitetnog i trivijalnog sadržaja.Dalje, ovaj izvor navodi da je kroz istoriju zabilježen pojam ''brain truth'' , koja je nastala 1854. godine i nastala je mnogo prije nastanka interneta, a zapisao je Dejvid Henri Toro
On navodi da je veoma loše, što društvo želi da obezvrijedi složenije sadržaje, te navodi da je to dio opšteg pada i intelektualnih napora.
Napomena : Slika generisana putem AI tehnologije.
Uporedimo bicikla, pedale i trivijalni sadržaj
Kad smo bili djeca, većina nas je vozila bicikl(o). Kada idemo naprijed, okrećemo pedale naprijed i to stvara malu težinu, a naročito ako vozimo na nekoj uzbrdici. Svi mi koji smo imali iskustva sa biciklima, sigurno smo bar jednom i zavrtili pedale unazad, što je bilo neka vrsta ljepšeg osjećaja, jer nema težine, ali se ni točkovi ne pokreću- ne idemo naprijed.
Kod korištenja lošeg trivijalnog sadržaja, moramo primjetiti da je veoma lakša konzumacija nego kod korištenja kvalitenijeg sadržaja. Kod trivijalnog sadržaja samo lagano ''klizi'' ali nemamo nikakav pomak. Za ono nešto kvalitetnije moramo ''upaliti mozak'', napregnuti moždane vijuge (nekad više a nekad manje - za manje zahtjevne teme). Tu pronalazim sličnost između bicikla, pedala i pregledanja sadržaja. Kada vrtimo pedale unaprijed, može biti malo opterećenja, ali i idemo naprijed. Kao kod istraživanja sadržaja, malo uključivanja i napora i idemo naprijed. Kada vrtimo pedale u prazno, lagano je ali nema napretka, tj kada čitamo ili gledamo trivijalan sadržaj, lagano je, ali nemamo napredak.
Beskrajno skrolovanje
Pasivno konzumiranje sadržaja, lošeg kvaliteta, naročito u većim količinaama, dovodi do osjećaja usamljenosti, te može dovesti i do depresije. Po studijama iz psihologije, funkcija beskrajnog skrolovanja, napravljena je da uništi prirodnu taččku zaustavljanja. Svaka naredna objava na društvenim mrežama, svaka slika, video ili komentar, potencijalna je nagrada mozgu, te oslobađa hormon sreće, dopamin, pa i dalje nastavljamo (zavisno) da ''skrolujemo'' dalje, jer je nepredvidiv dalji tok ovih nagrada, ne znamo na šta ćemo dalje naići, pa tako postajemo zavisni od daljeg traženja.
Neurofiziolog Dragan Hrnčić : ''Kratki video snimci oštećuju mozak''
Neurofiziolog Dragan Hrnčić je, u tv emisiji , govorio u o truljenju mozga i oštećenju mozga, kao i o posljedicama gledanja takvih video snimaka
''Svaki put kada mi nailazimo na te video snimke, u našem mozgu se oslobađa dopamin, i postajemo zavisni od takvog sadržaja. Što ih više gledamo, imamo potrebu da ih još više gledamo. Oni su tako kreirani, da ne zahtjevaju dodatni intelktualni napor. Onda, kada govorimo o omladini, kada je potrebno da se fokusiraju na neki intelektualni zadatak koji zahtjeva više moždane aktivnosti, onda vidimo posljedice konzumiranja tog sadržaja''.
I na kraju malo zanimljive matematike :
Za jedan sat, na jednom telefonu, ako je prosječne veličine 13 centimetara, a naša pažnja traje u prosjeku 8-10 sekundi po jednom ''šort'' snimku, mi pregledamo čak 87,5 metara sadržaja ili oko 450 video snimaka.
Tekst napisao : Aleksandar Aco Rističević