Jedna od većih misterija u današnjoj Evropi i čak u današnje vrijeme, jeste Stounhendž. Mnogo rasprava se vodilo o pitanju njegovog porijekla, tj njegovog nastanka, te pitanja kome je to pripadalo.
Uz ovakve teme, često se vežu i razni mitovi koji su nastali u narodu, a bez validnih dokaza. Međutim teško je razgraničiti, šta se zapravo krije iza ove ''građevine''.
Onaj nezaobilazni dio, koji se mora pomenuti, prilikom priče o svemu o čemu se ne zna mnogo, to su mitovi, vezani za ovu temu...
Prema jednom predanju Stounhendž je sagradio Merlin - misteriozni čarobnjak iz bajki, koji je donio kamenje iz Irske, a potom su ga divovi sastavili. Takođe postoje priče da su to ostaci Rimljana i njihovih hramova, a neki navode da su to sagradili Danci. Kako sa sajta Nationalgeographic tvrde, postoje i još neobičnije legende, da je to mjesto za slijetanje vanzemaljaca a neki imaju stav i da je to džinovski simbol plodnosti. (1)
Kako je zapravo nastao Stounhendž (Stonehendge)
Iako se zapravo zna veoma malo, a i to malo je često tema diskusija, mi ćemo se u ovom tekstu pokušati baviti onim što se danas smatra kao validno. Stounhendž je građen 3000 godina prije nove ere. Građen je u 4 faze. (2)
U prvoj fazi koja se spominje, na tom lokalitetu Stounhendž je bio zemljani i obradivi dio, sa nasipom i jarkom, zajedno sa Obrijevim rupama (okrugle jame, punjene krečnjakom) i zajedno su činili prečnik oko 85 metara. Ovaj izvor navodi da to nisu bile grobnice, nego mjesto gdje su se održavale vjerske ceremonije. Naknadno su pronalažene i ljudske kosti, i od tad je ovaj predio ostao netaknut 1000 godina.
U drugoj fazi, koja se, prema istom izvoru, desila oko 2150.godine P.N.E, dovučeno je oko 82 velika kamena iz planina iz Velsa. Neko od kamenja je imalo težinu čak i 4 tone. Prevlačeno je na valjcima i sankama, a zatim splavovima preko vode. Transportni put bio je dugačak oko 380 kilometara. Kada je obavljen transport, kamenje je postavljeno na mjesto gdje se nalazi i sada.
U trećoj fazi: Dovlačenje još većeg kamenja iz Marlboro Daunsa (Marlborough Downs) koji se nalazi oko 40 kilemtara od Stounhendža. Najveći kamen je bio težak oko 50 tona, a za transport su služili konopci, sanke i valjci, a trebalo je čak i do 500 ljudi da sve to vuku.
U 4.(završnoj) fazi, koja se događala 1500.godine prije nove ere, postavljen je oblik potkovice,kakav i danas vidimo (3)
Ko ga je zapravo gradio?
Ako izuzmemo mitove o gradnji, a posvetimo se relevantnijim izvorima, možemo vidjeti da se u 17. vijeku nove ere, po ovom pitanju oglasio Džon Obri (arheolog) koji je iznio tvrdnje da je Stounhendž djelo keltskih sveštenika - druida. Ljudi koji se u današnje vrijeme identifikuju sa tim narodom, svake godine u ljetnom periodu se okupljaju na istom tom mjestu. Sa druge strane, prema tvrdnjama struke, Kelti nemaju baš puno veze sa ovim, jer su došli na te prostore tek 1000 godina nakon podizanja Stounhendža.
Moderni naučnici, istraživači, većinom su se složili sa narednom tvrdnjom:
Građen je u nekoliko faza, što znači, da su tri naroda zaslužna za gradnju. U prvoj fazi zaslužni su neolitski poljoprivrednici, koji su imali običaj da grade grobnice od kamena, te da ih okreću ka suncu. U drugoj fazi, pojavili su se tzv Bejker ljudi (beaker people), koji su bili vrijedni i marljivi ljudi, te su bili obožavaoci Sunca, a smatra se da su oni donijeli najteže kamenje.
U trećoj fazi, zaslužni su ljudi iz Veseksa (došli sa juga Engleske), koji su bili vrlo spretni i bavili su se i rezbarenjem po kamenju Stounhendža.
Tekst : Aleksandar Aco Rističević
*Kako je gradjen Stounhendz ( Stonehendge)
* Faze gradnje Stounhendza (Stonehendge-a)
* Ko je gradio Stounhendz (Stonehendge)