U današnje vrijeme se ulažu ogromni napori i materijalna sredstva, da se nađe način za produženje života. Aleksandar Bogdanov je bio ugledni ruski ljekar, ali takođe je ostavio trag i kao pisac, filozof, revolucionar....

Bio je pisac naučne fantastike, pa u vremenu svjetskih promjena, promjena ideoloških pogleda, kada su imperije pokušale da "stvore drugačije ljude", ovaj ruski ljekar - shvatio je to bukvalno. Vjerovao je da se putem transfuzije (za šta je i sam bio stručan) može neko podmladiti, tj da mu se može samim tim i neograničeno produžavati život. Uzimanje krvi od mlađih ljudi, davanje starijim ljudima, za njega je bila idealna kombinacija, koja će ljude održati vječno živima.

Testiranje na sebi

Bogdanov nije bio neko ko je samo posmatrao, zapravo on je svoj ozbiljniji poduhvat prvo isprobao na sebi. U to vrijeme, vrlo malo se znalo i o krvnim grupama i načinu kako krv, u ljudskom tijelu, funkcioniše. 

Osnovao je institut za transfuziju krvi, a zatim je počeo da testira na sebi. Odlučio je da će primiti više doza krvi, dok ne dođe do željenog rezultata. Nakon prvih nekoliko doza, tvrdio je da mu se već vid popravlja, da mu je kosa jača i da se osjeća jačim.  Sve je izgledalo da ide kako treba. Bogdanov je primio 12 doza krvi. 

Trinaesta, za njega, posljednja doza krvi, bila je smrtnosna.
Primio je dozu krvi od studenta, od kojeg nije smio da primi. Zapravo, krvne grupe se nisu "podudarale", a onda se otkrilo i da je student imao  i neku vrstu infekcije.  

Paradoks ove priče, da je Aleksandar Bogdanov tvrdio da je izmislio način da ljudi budu besmrtni, a zapravo je na početku svog testiranja - umro prvi.


Današnja, moderna nauka, potvrđuje da se sa transfuzijama može popraviti zdravstveno stanje, ali nikako ne može postići efekat besmrtnosti. 


Aleksandar Bogdanov, želio je da prevari smrt, ali je na kraju smrt prevarila njega. 
Tuđa krv mu ipak nije donijela mladost, nego kraj.



Tekst: Aleksandar Aco Rističević